STOP NASILJU!
Inspiraciju da pišem na ovu temu sam dobio pre par večeri
kada sam na televiziji gledao emisiju u kojoj je bila žena koja je žrtva
nasilja.
Ona je pričala o tome
kako ju je bivši suprug tukao, pretio, mučio. Policija je sve to znala ali nisu
hteli ništa da urade. Zbog čega? Zašto jedna javna služba koja je dužna da
zaštiti narod i smesti bagru gde treba, ništa nije preduzela povodom toga? Zato
što im je taj ološ (ne znam kojim imenom bih nazvao tako nešto) drug. Pitam se
samo do kada će to tako da bude. Da li ovde, u našoj zemlji postoji neko normalan
ko će da uradi nešto povodom toga? Toliko pitanja, toliko nepravde, a i dalje
niko ništa ne preduzima povodom toga.
Čuo sam za mnogo situacija iz kojih su žene jedva izlazile sa živom glavom. Uglavnom do toga dolazi tako što
se čovek/suprug napije ili koristi psihoaktivne supstance a onda ne zna šta bi
radio sa sobom pa mu sve oko njega smeta, a prvenstveno žena. Ili se oseća
slabiji od žene pa hoće sebi da dokaže suprotno pa je prebije.
Mnoge žene se plaše da priznaju šta proživljavaju svakoga
dana. Razlog je strah da ako prijave policiji nasilje da će ih suprug naći kad
tad i “naplatiti” im to. Žene se boje da prijave nasilje zato što dobijaju kojekakve pretnje. Svakog dana žive u strahu da li će izvući živu glavu iz
toga. Takođe, ljudi iz okoline koji znaju šta se dešava sa njihovim
komšijama/rodbinom ne preduzimaju ništa. Ćutnjom se ništa ne postiže. Uradite nešto
ljudi, pomozite drugima dok to ne ode predaleko!
Smatram da treba već jednom preći taj strah od priznanja i
zauvek se otarasiti toga. Rešenje svakako postoji i ne plašite se, već ga što pre potražite. Kada
jednom pokrenete postupak, više vas ništa ne moše zaustaviti.